S radom je započela Služba prometnog redarstva Grada Zadra. Broj telefona putem kojeg građani mogu kontaktirati prometne redare i prijaviti uočene nepravilnosti u prometu je 627 – 701 i br. mob. 099 607 3480 svakim radnim danom uključujući i subotu od 7 do 14 sati i od 14 do 21 sat. Služba prometnog redarstva dežurna je i nedjeljom.
01. lipnja 2015.
Radno vrijeme gradske uprave je klizno u vremenu od 7 do 16 sati. Svi gradski upravni odjeli i službe radit će u navedenom razdoblju svakodnevno uz dnevni odmor od 11:30 do 12:00 sati.
22. listopada 2009.
Od 1. listopada 2009. Grad Zadar posluje pod novim matičnim brojem: 2546558; OIB: 09933651854
Grad Zadar je obilježio Dan obrane grada primanjem u Maloj vijećnici , koje su upriličili predsjednik Gradskog vijeća Zvonimir Vrančić te zamjenici gradonačelnika Dražen Grgurović i Rade Škarica. Nazočnima su se obratili Zvonimir Vrančić, presjednik Gradskog vijeća i nadbiskup zadarski mons. Ivan Prenđa.
Govor predsjednika Gradskog vijeća Zvonimira Vrančića povodom Dana obrane grada:
Uvažene dame i gospodo,
Posebna mi je čast pozdraviti vas u ovoj svečanoj prigodi u kojoj se, nakon 17. godina, još uvijek tako živo sjećamo teškog vremena i časnih događaja koji su osigurali ponosnu i svijetlu budućnost našeg grada, ali i trajno utjecali na živote svakog našeg sugrađana. Na samom početku sjetimo se žrtve onih koji su za slobodu Zadra dali ono najvrijednije, braneći ga, čuvajući i voleći više od vlastitog života...
Drage majke i očevi, supruge i djeco poginulih hrvatskih branitelja, gospodo ratni zapovjednici, kolegice i kolege gradski vijećnici, preuzvišeni oče nadbiskupe, dame i gospodo uzvanici, dragi prijatelji,
danas, obilježavajući posebnu obljetnicu - Dan obrane grada, prisjećamo se teških i ponosnih događanja 1991. godine. Neprijatelj je 4. listopada te godine napao grad iz svih oružja, s kopna, mora i zraka, a vojarne s neprijateljskom vojskom bile su unutar samog grada i na njegovim rubovima. Tri dana je tisuće granata neprekidno i bjesomučno padalo po civilnim objektima - bolnici, sakralnim objektima, spomenicima, muzejima, kazalištu, školama, po stambenim objektima i ulicama našeg grada, a snajperisti su bili raspoređeni po krovovima i prozorima neprestalno prijeteći i otimajući živote Zadrana.
Iako smo se par mjeseci prije toga pripremali za takvu mogućnost, neprijatelj napada, a brutalnost napada je bila iznad svih očekivanja. Kako su ti velikosrpski osvajači imali veliku nadmoć u vojnoj tehnici, grad je tih dana teško stradavao u nezamislivom agresorskom pohodu: mnogi su objekti razrušeni, a ljudske žrtve, naročito civilne, bile su velike. Među tim žrtvama i žene, djeca, starije osobe. Ipak, unatoč svih otežavajućih okolnosti, uz teške žrtve, stradanja i rušenja grada, naše tek oformljene vojne i policijske postrojbe obranile su ovaj grad. Vi, dragi zapovjednici, vaši suborci, znali ste kako se oduprijeti toj nečasnoj sili, naoružani domoljubljem.
Vjerovali su u obranu svog grada svi Zadrani moleći tih dana za vaše živote, za vašu snagu i uspjeh. Važno je spomenuti da su civilne službe poput onih zdravstvenih na čelu s bolnicom, pa vatrograsci, pekari, obrtnici i svi ostali zaposleni odrađivali savjesno svoje poslove, pa i oni koji nisu bili zaposleni, svojim su ostankom u gradu dali svoj doprinos i snagu vama da ustrajete u obrani vašeg, našeg živog grada. Sjetimo se i čišćenja ruševina kako bi liječili ozljede ranjenom gradu. Nismo čekali već uporno, s inatom obnavljali srušeno i tim činom ljubavi prkosili neprijatelju. Sjetimo se i one ljudske solidarnosti i međusobne ispomoći. Zapravo, baš u tim najtežim danima, u obilju ljudskosti i zajedništva među nama, funkcionirali smo izvanredno. Kako vrijeme prolazi to smo više svjesni vrijednosti tada izbrisanih razlika među nama, tog osjećaja bliskosti, jedinstva i suosjećanja u najtežim situacijama. Čast je i ponos baštiniti taj osjećaj pripadnosti svom gradu i domovini, ali i obveza prenositi ga dalje svojoj djeci, unucima.
Nakon toga nastavili su se mjeseci svakodnevnog bombardiranja grada, života bez struje i vode u najtežim i najopasnijim okolnostima. U okolici grada događa se rušenje Masleničkog mosta, pokolj u Škabrnji, i okupacija i palež više mjesta u zadarskom zaleđu. U sam Zadar stižu brojne prognaničke obitelji. Međutim, ponosno i gordo, spremno i bez kalkuliranja, izdržali smo te najteže mjesece i branili i obranili svoj grad. Zadar i Zadrani ponosni su na te dane i mjesece, i to podjednako vojnici i civili, djeca i odrasli, muškarci i žene. To su naši dani ponosa i patnje, odricanja i odgovornosti za sudbinu svog grada i države. Obranili smo svoj grad, obranili smo u strateškom smislu najvažniji dio Hrvatske.
Slijede veličanstvene oslobodilačke operacije - oslobađanje Križa, Maslenica, i na kraju Oluja nakon koje je oživotvoreno ono što su stoljećima snivali i pokušavali naraštaji i naraštaji prije nas - slobodna, suverena, demokratska hrvatska država.
Mnogi su za to dali svoje živote, izgubili zdravlje, izgubili najmilije. Iz tog razdoblja mnogi su zaslužni što smo se uspjeli othrvati i na kraju pobijediti, e da bismo omogućili sebi, a naročito novim naraštajima, da žive i rade u boljim uvjetima, u demokraciji i slobodi, da izgrađuju društvo znanja i uspješnosti. Među tim najzaslužnijima je i general Ante Gotovina. On je za nas junak, a poznavajući ga, u njegovu smo nevinost uvjereni.
Na kraju, dame i gospodo, izražavam naše poštovanje prema svim stradalima i podnesenim žrtvama njihovih najbližih, prema svim zaslužnim vojnicima i civilima čijim doprinosom je ostvareno ono što danas imamo - slobodni Zadar, slobodnu Hrvatsku.