Dan obrane grada

Uvažene dame i gospodo,

            Posebna mi je čast pozdraviti vas u ovoj svečanoj prigodi u kojoj se, nakon 17. godina, još uvijek tako živo sjećamo teškog vremena i časnih događaja koji su osigurali ponosnu i svijetlu budućnost našeg grada, ali i trajno utjecali na živote svakog našeg sugrađana. Na samom početku sjetimo se žrtve onih koji su za slobodu Zadra dali ono najvrijednije, braneći ga, čuvajući i voleći više od vlastitog života...   

            Drage majke i očevi, supruge i djeco poginulih hrvatskih branitelja, gospodo ratni zapovjednici, kolegice i kolege gradski vijećnici, preuzvišeni oče nadbiskupe, dame i gospodo uzvanici, dragi prijatelji,

danas, obilježavajući posebnu obljetnicu - Dan obrane grada, prisjećamo se teških i ponosnih događanja 1991. godine. Neprijatelj je 4. listopada te godine napao grad iz svih oružja, s kopna, mora i zraka, a vojarne s neprijateljskom vojskom bile su unutar samog grada i na njegovim rubovima. Tri dana je tisuće granata neprekidno i bjesomučno padalo po civilnim objektima - bolnici, sakralnim objektima, spomenicima, muzejima, kazalištu, školama, po stambenim objektima i ulicama našeg grada, a snajperisti su bili raspoređeni po krovovima i prozorima neprestalno prijeteći i otimajući živote Zadrana.

Iako smo se par mjeseci prije toga pripremali za takvu mogućnost, neprijatelj napada, a brutalnost napada je bila iznad svih očekivanja. Kako su ti velikosrpski osvajači imali veliku nadmoć u vojnoj tehnici, grad je tih dana teško stradavao u nezamislivom agresorskom pohodu: mnogi su objekti razrušeni, a ljudske žrtve, naročito civilne, bile su velike. Među tim žrtvama i žene, djeca, starije osobe. Ipak, unatoč svih otežavajućih okolnosti, uz teške žrtve, stradanja i rušenja grada, naše tek oformljene vojne i policijske postrojbe obranile su ovaj grad. Vi, dragi zapovjednici, vaši suborci, znali ste kako se oduprijeti toj nečasnoj sili, naoružani domoljubljem.

Vjerovali su u obranu svog grada svi Zadrani moleći tih dana za vaše živote, za vašu snagu i uspjeh. Važno je spomenuti da su  civilne službe poput onih zdravstvenih na čelu s bolnicom, pa vatrograsci, pekari, obrtnici i svi ostali zaposleni odrađivali savjesno svoje poslove, pa i oni koji nisu bili zaposleni, svojim su ostankom u gradu dali svoj doprinos i snagu vama da ustrajete u obrani vašeg, našeg živog grada. Sjetimo se i čišćenja ruševina kako bi liječili ozljede ranjenom gradu. Nismo čekali već uporno, s inatom obnavljali srušeno i tim činom ljubavi prkosili neprijatelju. Sjetimo se i one ljudske solidarnosti i međusobne ispomoći. Zapravo, baš u tim najtežim danima, u obilju ljudskosti i zajedništva među nama, funkcionirali smo izvanredno. Kako vrijeme prolazi to smo više svjesni vrijednosti tada izbrisanih razlika među nama, tog osjećaja bliskosti, jedinstva i suosjećanja u najtežim situacijama. Čast je i ponos baštiniti taj osjećaj pripadnosti svom gradu i domovini, ali i obveza prenositi ga dalje svojoj djeci, unucima.

Nakon toga nastavili su se mjeseci svakodnevnog bombardiranja grada, života bez struje i vode u najtežim i najopasnijim okolnostima. U okolici grada događa se rušenje Masleničkog mosta, pokolj u Škabrnji, i okupacija i palež više mjesta u zadarskom zaleđu. U sam Zadar stižu brojne prognaničke obitelji.  Međutim, ponosno i gordo, spremno i bez kalkuliranja, izdržali smo te najteže mjesece i branili i obranili svoj grad. Zadar i Zadrani ponosni su na te dane i mjesece, i to podjednako vojnici i civili, djeca i odrasli, muškarci i žene. To su naši dani ponosa i patnje, odricanja i odgovornosti za sudbinu svog grada i države. Obranili smo svoj grad, obranili smo u strateškom smislu najvažniji dio Hrvatske.

            Slijede veličanstvene oslobodilačke operacije - oslobađanje Križa, Maslenica, i na kraju Oluja nakon koje je oživotvoreno ono što su stoljećima snivali i pokušavali naraštaji i naraštaji prije nas - slobodna, suverena, demokratska hrvatska država.

            Mnogi su za to dali svoje živote, izgubili zdravlje, izgubili najmilije. Iz tog razdoblja mnogi su zaslužni što smo se uspjeli othrvati i na kraju pobijediti, e da bismo omogućili sebi, a naročito novim naraštajima, da žive i rade u boljim uvjetima, u demokraciji i slobodi, da izgrađuju društvo znanja i uspješnosti. Među tim najzaslužnijima je i general Ante Gotovina. On je za nas junak, a poznavajući ga, u njegovu smo nevinost uvjereni.

Na kraju, dame i gospodo, izražavam naše poštovanje prema svim stradalima i podnesenim žrtvama njihovih najbližih, prema svim zaslužnim vojnicima i civilima čijim doprinosom je ostvareno ono što danas imamo - slobodni Zadar, slobodnu Hrvatsku.

Vezane fotografije