IN MEMORIAM Zbogom Miško, dragi čovječe!
IN MEMORIAM Zbogom Miško, dragi čovječe!

Preranom smrću Miodraga Paunovića Miška (Zadar, 22. kolovoza 1951. – 16. prosinca 2020.), negdašnjega sjajnoga nogometaša, potom i vrsnog nogometnoga učitelja i trenera, Zadar je izgubio još jednoga svoga građanina, našega sugrađanina, čiji lik i djelo za života bijahu zvijezda vodilja. I čiji je doprinos življenju ovoga grada i njegova građanina grandiozan.

Miško Paunović dijete je onoga Zadra koji je odmah poslije Drugoga svjetskoga rata do isteka osme dekade prošloga stoljeća (jer, takva bijahu vremena i takvi bijahu ljudi) na svoj osobit način živio sport. Košarka pa nogomet, atletika, nešto vaterpolo, rukomet i odbojka, gimnastika… Miško se opredijelio za nogometnu igru otkrivši u njoj univerzalnu ljepotu i privlačnost i cijelim je bićem ušao u taj nogometni svijet, za to doba u Zadru s amaterskim uvjetima, ali s velikim srcem.

Kao igrača (i kao čovjeka) Miška su oblikovali obitelj, nadasve poštena i samozatajna, prijatelji, suigrači u klubu sa Stanova, klubu koji je imao silno izraženu težnju dosezanja (barem) tadašnje drugoligaške razine. Još kao junior, a školovanjem gimnazijalac, Miško je Paunović najavio svoj ulazak među „velike dečke“ u prvoj momčadi u koju je i uvršten 1968., baš u godini u kojoj je klub u osobi Tomislava Bašića dobio prvoga profesionalnoga trenera. Sljedećih nekoliko sezona Miško se prometnuo u vrsnoga strijelca (o čemu su jedne dnevne novine vodile statistiku), čak i među svim dalmatinskim igračima bez obzira u kojem klubu oni bili, makar i u tad nedodirljivom Hajduku.

Bijahu to vremena kad su zadarski nogometaši, uz vještinu baratanja loptom, energično gajili prisne prijateljske odnose koji među svima njima potrajahu sljedeća desetljeća.
U trenutku kad je Miodrag Paunović Miško svojim virtuoznim nogometnim predstavama, a svakako zahvaljujući dijelom i suigračima i momčadskoj energiji usmjeravanom rukom Tomislava Bašića, nadišao Zadar, mogao je birati gdje će nastaviti karijeru. Opredijelio se za OFK Beograd, tada uglednog prvoligaša s nizom etabliranih igrača, za klub u kojemu se prije njega do statusa reprezentativca tadašnje države uzdignuo njegov i naš sugrađanin Josip Skoblar Joško.

U Beogradu je Paunović igrao sljedećih šest i pol sezona, imao je 134 nastupa, pa i u Kupu UEFA, te postigao devet golova. Potom je igrao u kruševačkom Napretku, a godine 1984. vratio se u rodni Zadar.

Matični klub bio je logičan izbor, igrao je još neko vrijeme, potom radio kao blagajnik u klubu, onda se usmjerio u trenersko zvanje. On, čovjek koji živi nogomet (a imao je i svoju obitelj) ušao je u drugačiju dimenziju u odnosu na svoju igračku karijeru. Nogomet mu je, uz obitelj i prijatelje, bio sve i nikad, baš nikad, sve do svoje prerane smrti, nije odstupao od predanosti nogometnoj igri. Najviše vremena svoje trenerske karijere proveo je učeći (doslovce, baš je bio učitelj) nogometnim vještinama niz naraštaja u Zadru, potom i u Arbanasima. Iako je u nekoliko navrata bio i trener u stožeru prve momčadi, njegovo je opredjeljenje bilo okrenuto prema otkrivanju i podizanju mladih igrača.

U svojoj je praksi Miodrag Paunović spojio autoritet utemeljen na izvrsnom poznavanju nogometne igre, očinski odnos prema svakom igraču u svakom trenutku na terenu i izvan terena, urođenu dimenziju izvrsnoga pedagoga, znalačko snalaženje u psihološkom segmentu, visoki stupanj sposobnosti uočavanja i prepoznavanja darovitosti, ustrajnost i strpljivost, optimalnu razinu komunikativnosti, te značajnu mjeru dobronamjernosti i iskrenoga pristupa. Težio je kod svakom igrača pobuditi i potom održavati duboku zaljubljenost u nogometnu igru, ali i svakomu raskriliti horizonte.

Da je bio vrhunski znalac, duboko uronjen u čarobni svijet nogometne lopte, potvrđuje i činjenica da je Miško u danom trenutku dao značajan doprinos razvoju dvojice (od četvorice) zadarskih srebrnih Vatrenih iz Rusije 2018. sa Svjetskoga prvenstva – Luke Modrića i Danijela Subašića.

U zadarskom nogometu Miodrag Paunović Miško jedan je od trojice Titana – druga dvojica su Tomislav Bašić i Jakov Pinčić. Svaki na svoj način bijaše pčela radilica, desetljećima…
S ovoga svijeta Miodrag Paunović Miško otišao je prerano. S dubokim poštovanjem prema njegovu liku i djelu govorit ćemo sljedećim naraštajima. U tkivo svoga rodnoga grada Miško je ugradio svoj veliki doprinos, pa i onda kad je, braneći čast svoje obitelji, prag svoga doma, svoga grada, svojih kolega, suigrača i trenera, svoga Ja, s mnogima pohitao braniti Domovinu. Zadarskom nogometu i gradu Zadru Miško je nesebično dao cijeloga sebe nikad ne dopustivši da mu poneki nečovjeci otmu čast i poštenje Čovjeka.

Zadar i njegovi građani mogu i zauvijek trebaju biti ponosni na takvoga sugrađanina.

Zbogom Miško, dragi čovječe!

Visnjik.hr

Vezane fotografije

IN MEMORIAM Zbogom Miško, dragi čovječe! IN MEMORIAM Zbogom Miško, dragi čovječe! IN MEMORIAM Zbogom Miško, dragi čovječe! IN MEMORIAM Zbogom Miško, dragi čovječe!